Plaža snova

pet, 10.srp 2020 Anđela Nenadić

Tamo gdje nemoguće počinje i završava. 
Tamo gdje ti je vlastito tijelo stranac, a misao vodilja.
Tamo gdje je bezuvjetna i iskrena ljubav postojana.
Tamo gdje hrabro kročiš nepoznatim putovima ne znajući što će se na njima dogoditi.
Tamo gdje nesvjesno upoznaješ samoga sebe.
Tamo gdje postaješ slijepac za sve što te ispunja u stvarnosti.
Tamo gdje je nebo granica.
Tamo gdje uživaš u trenutku ne mareći za sutra.
Tamo gdje je svaki otkucaj kazaljke na satu nebitan.
Tamo gdje si dijete koje bježi od realnosti i želi tamo ostati vječno. Jer iako tamo postoji zlo ne može ti nauditi, postoji bol, ali te ne dotiče. Postoji sve, a ništa nije bitno.
To „Tamo" mjesto su snovi.
Koliko puta si se odupirao buđenju kada si bio u snovima i osjećao da te lagano napuštaju? Koliko puta se nisi želio probuditi jer si htio još malo ostati tamo i uživati? Nebitno jesi li mišljenja da su snovi glupost ili ne, ali vjerujem da si puno puta čuo rečenicu „Živi svoje snove". Zastaneš i pomisliš: „Bože, budalasti ljudi, u šta sve vjeruju, to se događa samo u filmovima. Ja da živim svoje snove?!" Ali kada malo bolje razmisliš, ima smisla. Ne znači to doslovno, da ćeš, ako si sanjao da letiš probat letjeti. Ne. To znači da probaš biti kao u snovima, da ne posustaješ čim naiđeš na prepreku, nego da se potrudiš naći rješenje. Koliko puta si se smijao vlastitim postupcima u snovima jer si učinio nešto budalasto, a ipak je vrijedilo. Ako se u snovima odvažiš učiniti nemoguće, onda možeš i u stvarnosti. Jesi li primijetio kako u snovima nikada ne odustaješ. Što sve nećeš probati da bi srušio prepreku i došao do kraja. To možeš i u stvarnosti jer čovjek koji nešto istinski želi, naći će način da dođe do toga. 
Jedina granica na tvom putu neka bude Bog.