Nisi sam 
Jeste li se ikada osjećali sami iako ste bili okruženi ljudima? Ne mislim na doslovnu samoću, već emocionalnu. Imate osjećaj da vas nitko ne razumije ili možda i je, ali vas odluče ignorirati ili vam samo kažu:,,Normalno je, proći će.", Tako sam se ja osjećala svaki dan skoro punih mjesec dana, sve dok nisam shvatila da i u trenutcima kada sam mislila da sam sama, zapravo nisam bila.
Ja sam onaj tip osobe koji, kada je tužan, pronađe neku depresivnu pjesmu koja opisuje moje trenutne osjećaje i dobro se isplače uz nju. To mi je bila neka vrsta utjehe ili jednostavno bijeg od stvarnosti i toga da pokušam riješiti problem. Pomoglo mi je u potpunosti se prepustiti osjećajima. Jedne večeri, kao rezultat potiskivanja emocija duboko u sebi, dok jednostavno više nije bilo mjesta, zaključala sam se u sobu i pustila najdepresivnije pjesme koje sam mogla pronaći. Nadala sam se da će mi to pomoći izbaciti sve iz sebe, ali ovaj put se situacija odigrala malo drugačije nego inače. Prvi put sam se osjećala kao da netko sjedi točno pored mene, osjetila sam kako me grle nečije ruke. To je bio jedan od onih zagrljaja u kojima ti i ta osoba kao da postanete jedno i u tom zagrljaju nestane svaka briga i svaki problem. Tada sam čula jedan nježni glas kako mi govori: ,,Nisi sama, Ja sam tu!", U tom trenutku su mi suze još jače klizale niz obraze. Shvatila sam da je jedina osoba koju sam zapravo trebala, jedina osoba koja je razumjela sve kroz što sam u tom trenutku prolazila, zapravo cijelo vrijeme bila tu, Isus je cijelo vrijeme bio sa mnom. Odmah sam okrenula pogled prema nebu i počela govoriti o svemu. Napokon sam uspjela pronaći riječi koje savršeno opisuju ono što se nalazilo duboko u srcu. No, ja nisam bila ta koja je formirala rečenice, taj dio je On odradio. Ja sam davala dijelove slagalice, a On ih je spojio u sliku. Pričala sam dosta dugo, ali sam cijelo vrijeme osjećala da pomno sluša svaku moju riječ, iako je već sve to znao. Čim sam završila svoj monolog rekao mi je da ne brinem, jer On već radi na tome, a meni daje snagu da izdržim. Nema razloga za strah jer ,,Jahve će se boriti za vas. Budite mirni." (Izl 14, 14) Na taj se stih uvijek volim vratiti kada mislim da mi je Bog dao pretešku bitku. Podsjeti me da ta bitka zapravo nije moja, Njegova je, ja samo moram vjerovati da on sve drži pod kontrolom. 
Svaki put kada pomislite da vas nitko ne razumije ili da su vaši pozivi upomoć samo vrisak u prazno zatvorite oči, sklopite ruke i molite. Niste sami. On je samo jednu molitvu daleko. Sjetite se: ,,Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj." (Jošua 1, 9)