Zatvaram oči i gledam u tminu, u sebe

ned, 25.velj 2018 Antonela Miloš

U zadnje vrijeme mi se čini da sam sama. Osjećam da nema nikoga uz mene i da nitko ne želi dijeliti dobre i loše trenutke ovoga života. Svi su se okrenuli protiv mene. Nitko mi ne vjeruje pa ni ja sama sebi. Hoću li pogriješiti, napraviti nešto loše ili nenamjerno nekoga povrijediti? Kao da se ugasilo ono sunce, svjetlost koja je dosada obasjavala moj život. Ništa nije imalo smisla. Zatvorila sam se u sebe. Nisam razgovarala s prijateljima, jednostavno mi se osmijeh povukao s lica.
Ali tada, kad sam pogledala u svoje srce, kad sam vidjela koliko ljubavi postoji u meni koju nisam dijelila s drugima, a koju su mi drugi darovali i nisam je primila, tek tada sam se osjećala tužno. Sve ono prije nije bilo važno. Pitala sam se kako bi svijet izgledao da nema ljubavi, sreće i veselja među nama. Ništa ne bi bilo ovako kako je danas. Shvatila sam koliko nas je Isus volio onog dana kad je umro za nas na križu i da nas voli toliko da trpi sve naše pogreške.
Kada sam otvorila oči, primijetila sam onu svjetlost u mom životu koja se zapravo nije ni ugasila, samo je nisam htjela vidjeti. Počela sam vedrije gledati na život i nisam više bila zabrinuta za stvari koje nisu bitne. Shvatila sam koliko samo sreće postoji na ovom svijetu, u osobi pokraj tebe. Pruži joj ruku i pomozi joj ako je potrebno. Budi osoba koja će dijeliti sreću i ljubav oko sebe. Upamti da je ljubav strpljiva, dobrostiva i ona ne zavidi.
Kada ti je teško, sjeti se da je ovo samo početak, samo put koji nas vodi u vječni život jer Isus je rekao: "Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas."