Ususret Uskrsu

sri, 28.ožu 2018 Marinela Soldo i Ana Oreč

Veliki tjedan

Nalazimo se u Velikom tjednu, tjednu s kojim smo sve bliže središtu naše vjere: Uskrsu. Ulaskom u Veliki tjedan sve više razmišljam o Isusu koji je za nas podnio toliku bol, patnju i na kraju raspinjanje na križ. U mislima mi se vrte scene Judine izdaje Isusa, Petrove zataje te Isusova raspinjanja. Juda i Petar, apostoli koji su toliko vremena proveli s Isusom, nisu ostali vjerni do kraja. Juda ga je izdao poljupcem, poljupcem kojim se iskazuje ljubav. Petar ga je zatajio, a toliko je govorio da to neće nikada učiniti. Razmišljajući o ovome shvaćam da smo i mi ponekad takvi. Toliko toga obećavamo i govorimo kako nikada ne bismo nanijeli drugima zlo, a ipak to učinimo. Raspinjanje Isusa na križ još je jedan čin ljudi koji nisu vjerovali da je On zaista Sin Božji.
Bližeći se Uskrsu ne dopustimo da nam razni ukrasi, neki uskrsni zeko - kako ga neki nazivaju - zamijeni onu bit Uskrsa, ono na čemu se temelji naša vjera.

Marinela Soldo

 

„Evo drvo križa...”

Znao je što ga čeka nakon te večere, večere kada je kruh i vino pretvorio u svoje tijelo i svoju krv. Znao je da će ga jedan od učenika izdati, da će ga predati u ruke vojnika. Povukao se na Maslinsku goru s trojicom učenika. Dok je on molio, oni su zaspali, a Isusa je obuzeo strah. Krvavi znoj mu čelo oznoji. Nije se on bojao svoje smrti. Bojao se za ljude, grešnike.
“Evo, priblizio se čas! Sin Čovječji predaje se u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, približio se moj izdajica!" (Mt 26,45-46).
Juda, jedan od učenika koji ga je izdao, poljubio ga je u obraz i tim činom predao Isusa vojnicima. Tim poljupcem "prošetala se povijest u sramotničkoj halji" (S. S. Kranjčević). Kralju svih kraljeva staviše trnovu krunu, dadoše mu križ da ga još više ponize. Bičevali su ga bez imalo milosti, pljuvali, psovali, ali On se nije predao. Znao je da će svojim životom spasiti naše. Nije posustao ni kad je prvi put pao pod križem, a ni onda kad su ga raspeli. Dozivao je Oca riječima: “Eli! Eli! Lama azavtani?” A narod mu je dovikivao “Ako si Sin Božji, spasi se!” Spasio je sebe i nas. Iako oni to nisu razumjeli odmah, trećeg dana od svoje smrti on uskrsnu. Sjede Ocu s desna.
Cijenimo li dovoljno njegovo uskrsnuće kao naše spasenje? Cijenimo li dovoljno njega kao Sina Božjeg? Zašto ga mi danas bičujemo psovkama? 
Razmislimo ovih dana o Njegovoj muci, uskrsnuću, skrušeno ispovjedimo svoje grijehe, pokajmo se. Dočekajmo ponovni Isusov dolazak čista srca, puni nade i vjere.

Ana Oreč