Upoznaj sebe i druge

sri, 20.pro 2017 Ana Oreč

Svi znamo da su mala djeca uglavnom iskrena. Svi smo mi imali one trenutke kao mali kada smo u gostima rekli nešto što nismo smjeli, a roditelji bi se crvenjeli ali svima je to bilo na neki način smiješno i slatko. Kada sad razmislimo o tom, o toj ‘dječjoj iskrenosti’, možemo primijetiti da danas baš i nismo iskreni. Rijetki su oni koji ti znaju reći svoje iskreno mišljenje o bilo čemu. Svi imamo taj neki strah od prihvaćanja u društvu, hoću li se ja njima svidjeti? Moram li se ja prilagoditi njima ili oni meni? Bilo bi lijepo da smo svi samouvjereni, da imamo svoje JA, da se držimo onog što volimo, što znamo u čemu smo dobri ili, da skratim: da nemamo strah od predstavljanja smog sebe onakvim kakav jesi svijetu. Problem je usto što mnogo mislimo a malo govorimo! Naravno da treba znati granicu i toga, ali sve se više i više zatvaramo u sebe, izgubili smo povjerenje u ljude, prijateljstva su nam površna, lažemo svima oko sebe, a zapravo najviše lažemo sebi. Materijalne su nam stvari važnije od osjećaja. Za vrijeme došašća ne pripremamo se za Božić u molitvi, veselju, pomažući jedni drugima, pomažući onima kojima je najpotrebnije... Mi pripremamo darove, čestitke, raskošno ukrašavamo jelke: gubimo pravi smisao Božića. Pokušajmo barem u ovih par dana to promijeniti. Darove zamijeniti iskrenim zagrljajem i molitvom, ispovjediti se i čista srca i duše dočekati rođenje Isusovo.