Šteta je što često učimo samo izgovarati molitve, a ne učimo moliti. Možemo reći da je molitva najvažnija stvar u našim životima jer nas ponajviše približava Bogu i stvara osobni odnos s Njim.

Cilj molitve je potpuno sjedinjenje s Kristom. Ona postupno ulazi u našu narav, srce i dušu. Zbog toga je važno u tim trenutcima ne fokusirati se na ništa drugo, razmišljati, već se prepustiti Bogu i Njegovu Duhu. Jedan od savjeta za koji sam čula je „Kada vam misli počnu lutati, onda dopustite da stvari do kojih vas misli dovedu postanu predmet vaše molitve.“ Mi smo samo ljudi i ne možemo garantirati da nam je svaka molitva bila dovoljno dobra, gledajući ljudskim parametrima. Također ne možemo obećati da će nam svaka buduća molitva biti savršena. No to je sasvim normalno. Jednom sam čula riječi svećenika koji su na ovo komentirali kako i njima kao svećenicima odlutaju misli, tako da nitko nije toga oslobođen.

Ako zavirimo u Isusovu školu molitve za početnike, primijetit ćemo kako Isus kada bi poučavao učenike kako moliti, započeo bi s kratkim molitvama i zazivima što i nama može poslužiti kao temelj razvoja u molitvi. To nam je pokazatelj kako ne moramo imati neku veliku mudrost i uvijek odvajati odjednom puno vremena kako bi imali iskrenu i kvalitetnu molitvu. Početi s iskrenom, temeljnom molitvom, a onda se uvijek truditi poboljšati svoju molitvu. Ne moramo se forsirati, već dan kroz dan malo po malo „vježbati“ moliti.

Iako misli lutaju uvijek dolutaju do Boga.