Isusove suze

pon, 23.ožu 2020

Kao dijete bih uvijek sjedila uz prozor i promatrala kapljice kiše. Bilo je tako fascinantno gledati kako dolaze iz nečega potpuno nepoznatog, nečega nedostižnog. Kao svaka radoznala djevojčica, raspitivala sam se odakle dolazi ta kiša. Većinom bih dobivala isti odgovor da oblaci postaju preteški te ispuštaju kišu na zemlju. Ali jednom mi je netko rekao da su kapljice kiše zapravo Isusove suze. Znam, čudno. Kome bi to palo na pamet?! Međutim, meni je to izgledalo tako realno i zapravo imalo smisla za tako malu djevojčicu. Gledajući u tu kišu danima, pitala sam se zašto bi Isus plakao. Nisam pronalazila odgovora dugo vremena.
Danas kada se sjetim toga, kada razmislim i pogledam što se sve događa u današnjem svijetu punom zla, ta iako neistinita teorija mi se čini s jedne strane tako realna, a s druge strane ipak nemoguća. Pa danas ima toliko krađa, prevara, laži, nepravde, toliko pohlepe koja nas doslovno uništava. Od svega izabiremo ono nebitno što nam šteti i gasi onaj plamen nade u našem životu. To nebitno postaje središte naših činova pa na kraju i života. Sad se pitam pored svega toga, imamo li vremena našeg najboljeg Prijatelja učiniti sretnim? Imamo li vremena one potpuno nebitne stvari ostaviti po strani i posvetiti se onome što je bitno u životu? Imamo li vremena Isusove suze učiniti sretnim?
Zamisli samo da sav svoj život usmjerimo na dobro u svijetu koje zapravo postoji, samo ga zlo jako dobro krije iza svoje sjene. Međutim, dobra ima toliko da nismo ni svjesni. U svakoj osobi, svakom pokretu, svakoj pjesmi koja slavi Isusa. Pjesmi koja nas potiče na onu radost . Njome, kao i molitvom, uzvraćamo beskrajnu ljubav koju primamo od Isusa, onu ljubav zbog koje smo danas tu gdje jesmo.
Jedna rečenica naše Majke glasi: "Kad biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti." Da, plakali bismo kad bismo bili svjesni koliko nas Isus voli.

Frama TV

Najčitanije