Ići majčinim stopama...

ned, 15.lis 2017 David Dalton

U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetoro djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove – a sve zbog jednoga malog dječaka.

Len, koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se o njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ide igrati. "Nećeš se ići ljuljati?" opet sam pokušala.
Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: "Ne, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom." I nastavio je skakutati za mnom. Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: "Majčice, u vrtiću mi je odgojiteljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama." Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu – molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.