Razgovor s Bogom, kažu: molitva - najbolji ti je lijek za sve. Tijekom cijeloga našeg života se vrti ta riječ, spominjemo je svi, ali samo su neki od nas zaista predani molitvi. Većina mojih vršnjaka, a i stariji "nemaju vremena". Koliko ćemo puta sami sebe prevariti da bismo pronašli smisao molitve? Kad imamo priliku razgovarati s Bogom zašto je ne bismo iskoristili? Za razgovor s Bogom, našim Ocem, Stvoriteljem, ne možemo izdvojiti to naše "dragocjeno vrijeme"?
Bio sam i ja žrtva života bez molitve, ali samo mi je jedan vikend bio dovoljan da mi pokaže pravu moć Božjih riječi. Naučio sam cijeniti te riječi koje sam u prošlosti izgovarao nemarno.
Vjeruješ li u moć molitve? Vjeruješ li u snagu Boga našeg kojeg tako ljubimo?
Zar je to puno što On traži od nas? Bog samo želi razgovarati, uvijek je s nama, samo mi ga znamo slušati. Zahvaljujem svako jutro Bogu na doživljenom jutru i navečer zbog proživljena dana... Malo je ovo što dajem Gospodinu. Koliko god dam, malo je. Srećom, ne traži On od nas puno. Malo vjere i ufanja s molitvom, nema bolje kombinacije.
Moja me je vjera u molitvu promijenila nabolje. Nikad nisam bio bogatiji i ponizniji nego u vremenu molitve. Tko sam ja pred svemogućim Bogom? Nitko i ništa, prah i pepeo, ovca, sluga a nikad u životu nisam bio sretniji.