PROČITAJ LETAK O FRANJEVAŠTVU

Franjevci ili Red Manje braće crkveni je red ustanovljen po nadahnuću sv. Franje Asiškoga (1182 – 1226). Latinski naziv za Franjevce je Ordo fratrum minorum (krat. OFM). Red Manje braće osnovao je Franjo Asiški 1209. godine.

Sv. Franjo je po svom obraćenju ustanovio bratstvo "Pokornička braća i sestre", iz kojeg se razvijaju tri franjevačka reda:

Kako bi ostali vjerni utemeljiteljevu idealu, franjevci su pokretali brojne "obnove", kroz koje su se uobličile tri razne redovničke obitelji. Svaka od tih triju obitelji ima svoje vlastite poglavare i vlastite strukture:

Franjevački red slijedi pravilo reda, a povijest pravila je sljedeća:

Franjevački red danas ima oko 2.000.000 pripadnika, i ima svoje sjedište u Rimu.

Na fotografiji je generalni ministar Franjevačkoga reda (glavni fratar na svijetu) fra Jose Rodriguez Carballo

ULOGA FRANJEVACA U HRVATA

Franjevci su igrali istaknutu ulogu u povijesnom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine i Hrvatske.Hrvatski sveci franjevci su sv.Nikola Tavelić i Sveti Leopold Bogdan Mandić.

U Bosnu dolaze kao misionari koji rade na iskorjenjivanju učenja bosanskih krstjana, već 1291. godine i tu trajno ostaju, a franjevačka provincija »Bosna Srebrena« je jedina ustanova koja neprekidno djeluje od srednjeg vijeka pa do danas.

1339. godine se ustanovljava Bosanska vikarija, na čelu s fra Peregrinom Saksoncem, koji je imao značajnu ulogu i na dvoru bana Stjepana II. Kotromanića, a naimenovan je i bosanskim biskupom.Prvi franjevački samostan u Bosni je podignut u Milama kod Visoko oko 1340. godine, a kasnije su izgrađeni i samostani u Kraljevoj Sutjesci, Olovu, Srebrenici, Fojnici, Kreševu...

Ovakav razvoj bosanske vikarije ju je doveo u vodeći položaj na čitavom Balkanu, a njeno područje se proteže od Apulije na sjeveru Italije pa do Crnog mora. U prvoj polovini 15. stoljeća se neka manja područja osamostaljuju i odvajaju, a nakon Turskog osvajanja Bosne dolazi do podjele vikarije 1514. na Bosnu Srebrenu (na prostoru pod Turskom okupacijom) i Bosnu-Hrvatsku (na preostalom području) i obje ove vikarije su 1517. godine izdignute u rang provincija. Sultan Mehmed El-Fatih je 1463. godine izdao dokument na osnovu kojeg se franjevcima dozvoljava dalje djelovanje u Bosni.

U 16. stoljeću se područje provincije Bosne Srebrene širi s Turskim osvajanjima, pa obuhvaća i Slavoniju, Srijem, Banat i južnu Ugarsku (do Budima). U 18. stoljeću, dolazi do osamostaljivanja dalmatinskih samostana, a potom se 1757. izdvajaju i prekosavski samostani, te se 1758. godine ustanovljava područje Bosne Srebrene koje odgovara granicama Bosne i Hercegovine, a 1847 se ustanovljava i zasebna hercegovačka provincija.

Brojni franjevci Bosne Srebrene  i Hercegovine su imali neprocjenjiv doprinos kulturnom i znanstvenom životu Bosne i Hercegovine, a najistaknutiji među njima bili su: fra Matija Divković, fra Nikola Lašvanin, fra Filip Lastrić, fra Ivan Franjo Jukić, fra Grga Martić, fra Petar Bakula, fra Dominik Mandić. Na humanitarnom radu posebno se isticao fra Didak Buntić.

Krajem 19. stoljeća franjevački red se reorganizira te nastaju nove provincije čije su granice određene po nacionalnom ključu. Tako nastaje 1900. i Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. Uz već spomenute provincije u Bosni i Hercegovini u Crkve u Hrvata postoje još: Provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu i Provincije sv. Jeronima u Zadru. Također u Hrvatskoj postoji kapucinska, konventualska i trećoredačka provincija. Ženskih provincija ima više.

Poseban mučenički put imala je Hercegovačka franjevačka provincija čiji su brojni fratri od strane komunista poubijani. Tako je samo tijekom i nakon Drugoga svjetskoga rata bez suda i krivice ubijeno, spaljeno ili bačeno u rijeku 66 hercegovačkih fratara. Brojni su završavali po komunističkim kazamatima zato što su naviještali Evanđelje i ljubili svoj narod. Trenutno se vodi postupak za proglašenjem mučenicima brojnih od njih. (više o franjevcima u Hercegovini pročitajte u rubrici Povijest hercegovačke franjevačke provincije)