Sveta Stošija (sveta Anastazija) prema legendi dolazi iz Rima, iz imućnije obitelji.

Kršćansku vjeru je primila od majke. Preko volje se udala za rimskog patricija Publija koji ju je držao u kućnoj tamnici i mučio glađu. Nakon muževe smrti svo imanje razdjeljuje siromasima te posvećuje život skrbi za progonjene kršćane. Put ju odvodi u Sirmij (današnju Srijemsku Mitrovicu) odakle odlazi u Solun, te se ponovno vraća u Sirmij.

Zbog pomaganja kršćanima i sama je na koncu zatočena i spaljena na lomači 25. prosinca 304. Pokopana je u Sirmiju, a u 5. su stoljeću njene relikvije prenesene u Carigrad. Bizantski car Nicefor je zadarskom biskupu Donatu 810. poklonio moći svete Stošije zbog postignutog mira između Karla Velikog i Bizanta. Sveti Donat  pohranio je njene moći u tadašnjoj bazilici svetog Petra apostola koja od tada nosi njeno ime.

Najveći spomenik na čast svete Stošije je zadarska katedrala koja je ujedno i najveća dalmatinska katedrala.

Tradicionalno Zadrani drže božićna drvca u svojim domovima sve do 15. siječnja, odnosno do blagdana njihove zaštitnice, svete Stošije.

Sveta Stošija je snažan primjer vjernosti Bogu i Crkvi i u današnjem vremenu. Ustrajmo u molitvi i predanosti Bogu i ne dopustimo da njena žrtva bude uzaludna.