Sjećam se toga kao da jučer bilo. Taj jedan san koji mi je promijenio mišljenje o čitavom životu. Potpuno normalno proveden dan bez ikakve ideje o onome što me čeka. To nije bilo ništa previše - samo ja sa svojim sobom. Mlađim, sadašnjim i starijim sobom. Onaj mlađi nije baš imao ikakva pojma o onome što se događa oko njega. Samo hrpa ljudi i hrpa različitih karaktera i osobina koji prekrivaju ono nešto njegovo. Nešto što ni on sam još uvijek ne poznaje. Ono nešto čija ga spoznaja čeka u budućnosti. Ona se činila tako dalekom i nedostižnom, a već je tu. Nije shvaćao da ne uživa u trenutku. Sada onaj sadašnji ja stoji potpuno zbunjen jer je stalno težio da postigne ono nešto. Čak je došao do kraja potrage, ali nije bio zadovoljan rezultatom. Želio je puno više.  Novi ja samo želi prestignuti onaj totalno beznačajni djetinjasti san i ponovno doći do nečeg novog. Opet ni ovaj ja nije uživao u onome što je već imao. Na kraju dolazim do starijeg sebe. Stariji ja je uspio u svom malom dječjem, a ipak velikom naumu, iako je prešao preko toliko prepreka da sada ono nešto više i nije toliko važno. Upoznao je gomilu ljudi koji su samo prošli kroz njegov život i ostavili onu duboku ranu koja još uvijek boli. Taj isti stariji i povrijeđeni ja ima veliku poruku za onog mlađeg i sadašnjeg. Naime, on kaže kako mu je cijeli život prošao u potrazi za onim što će ga učiniti sretnim. Ili je on bar tako mislio. Nikada nije uživao u trenutku jer mu ono nešto nije dopuštalo. Propustio je toliko dobrih prilika i nikada se nije znao jednostavno prepustiti životnim putovima. Najveća želja mu je bila da se vrati u djetinjstvo među one silne ljude i da bude opet ono malo nevino dijete koje još uvijek ne zna što ga sve čeka. Sada je na izmaku snaga i žali za svojom prošlošću, a ponajviše za onim izgubljenim prilikama koje je trebao iskoristiti.
Ovo je bio samo san, i da budem iskrena, nikada nisam vjerovala u snove. Ne vjerujem ni sad. Samo smatram da su oni proizvod naše mašte i razmišljanja kojeg nismo ni svjesni. Tako da je taj san očito bio samo moje mišljenje kojeg sam tek sada postala u potpunosti svjesna. Sada znam da život pruža šanse koje treba „objeručke" prihvatiti i tako uživati u onome što imaš, ne očekujući previše. Jer kad dobiješ to previše, shatiš da je i ono malo bilo sasvim dovoljno.