Što je to sloboda? Znači li sloboda da možeš činiti što god ti je volja? Ili ipak postoje određeni ograničavajući čimbenici u životu koji aktivno smanjuju našu slobodu? Možda je to genetsko naslijeđe ili ostale kvantne tvari na subatomskoj razini gdje Bog odlučuje biti samo vječni promatrač. Ili možda pak bolest koja ti grize dušu i sputava te u tvom životu? U tom prepletu višeslojnih inhibitora, što sloboda za nas zapravo znači?

Pogledajmo ptice - većina ptica stvorena je za let. Prizemljenje je za njih ograničenje njihove slobode letenja jer njihova krila nisu stvorena da bi hodala zemljom. S druge strane, čovjek je stvoren da bi bio voljen, a ne da bi bio udaljen od ljubavi koja bi trebala ispuniti sve ljude. Samim time, život bez ljubavi je kao kad ptici podrežeš krila i ne dopustiš joj da leti. Ne tako rijetko bol je ta koja nam zna potkresati krila i prizemljiti nas, a ako takvo stanje ostane neriješeno dulje vrijeme, možemo zaboraviti da smo stvoreni za let.

Što učiniti u takvoj situaciji? Rješenje leži u tome da moramo otvoriti svoje srce Onom gore, jer On ipak najbolje zna što činiti.

U otvaranju svoga srca Bogu krije se ta čar slobode. Tu si voljan predati svoje srce Bogu da ga On oslobodi i da svojom milosti djeluje kroz njega. Bol često za nas izgleda kao odsustvo Boga, tražimo ga ondje gdje nam On ne može pomoći. Često tražimo u materijalnom ono što treba duševnoj potrebi, ne shvaćajući da nam Bog daje tu slobodu da zatražimo, ponajprije jakost, jer ljudi smo, maleni smo i slabi, a onda i vjeru, da nikad ne posustajemo u onome čemu smo predodređeni.

I Isus je na križu zavapio „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?", a tri dana nakon dogodilo se ono neprocjenjivo, On nas je spasio.