Noć vještica, ili kako to amerikanizirano zovemo Halloween, je projekt sotonsko-masonski s ciljem da se zasjeni blagdan Svih Svetih i pomisao da se duša spašava. Stoga, najozbiljnije upozoravam da budete što dalje od toga. To nije naša tradicija, to nije put kršćana. Ako želimo biti Božji i moliti za svoje pokojne, i misliti na svoje spasenje, klonite se svakoga slavlja koje ima u sebi uključeno nešto od vještica ili halloweena. Zabavljajte se i uživajte u svojoj mladost bez toga. Klikni na opširnije i pročitaj više...

Intervju don Anđelka Kaćunka za Radio Gospić – 31. listopada 2008.

Što je "Halloween" i kakva mu je uloga u kršćanskoj kulturi?

- To je razmjerno nova pojava u europskoj kulturi. Sadrži nekoliko elemenata koji nemaju nikakve veze s kršćanskom uljudbom i tradicijom. Štoviše, ona vuče korijene iz poganskih običaja. Manifestacija pod tim imenom označava najprije vještičju novu godinu. Nastala je, naravno, u Americi gdje se pretvorila u pravu maškaradu, vrlo je komercijalizirana i sve se više širi također i u tradicionalno kršćanskim sredinama.

Simbol toga "slavlja" je izrezbarena bundeva, slična mrtvačkoj lubanji, u koju se navečer stavlja svijeća. To je i kod nas već postalo trend, osobito u nekim ženskim skupinama, tako da se nameće kompleks zaostalosti svima koji nisu spremni "dostojno obilježiti" taj uvozni običaj, koji se čak naziva "blagdanom".

A priredbe s tim bundevama, maskama, vještičjim kostimima toliko su "in" da je bez njih nezamisliv imalo značajniji kulturni događaj. Znakovito je npr. da su mnoge promotivne prodaje knjiga o Harryju Potteru bile priređivane točno u ponoć i bile su "ukrašene" vješticama i svjetlećim bundevama. Glavna publika bila su – djeca. No "duh vještica" proširen je dotle da čak u mnogim vrtićima i školama takve priredbe nisu više samo moda već dio redovnog programa. Iz ovoga opisa jasno je koja mu je uloga u kršćanskoj kulturi.

Koliko ima smisla slaviti poganski "Halloween" u Hrvatskoj, a već sutra na dostojan način obilježavati Dan svih Svetih?

- Sama činjenica da u suvremenoj zapadnoj kulturi, koja se ponosi svojim racionalizmom i znanstvenošću a uz to je također već dva tisućljeća prožeta kršćanstvom, još uvijek ima sljedbenikâ raznih vradžbina – zapanjujuća je. Evo da još malo pojasnim: taj famozni "Halloween" potječe zapravo iz jednog u Americi raširenog obreda koji se zove "wicca". To je mješavina keltske poganske religije, američkog voodooa i razvodnjenog kršćanstva. Dakle, u predvečerje 31. listopada već se i u Hrvatskoj obavlja proslava tzv. Noći vještica. A taj dan je također keltska nova godina.

Tada su druidi pod svetim hrastom žrtvovali životinje vjerujući da time oslobađaju zarobljene duše svojih pokojnih, a posebno grješnih rođaka. Dakle, možemo razumjeti da se netko iz pomodarstva priklanja novopoganskim običajima, ali za kršćanina je Noć vještica nespojiva s njegovom vjerom i vjerskom praksom. Zato vještice nemaju nikakve veze sa svetima!

Tko je zapravo najviše "zaslužan" da se na ovaj način zapravo nastavlja amerikanizacija Hrvatske, a s time i katoličke vjere?

- Smatram da je na djelu i više od amerikanizacije Hrvatske ili kršćanstva. Naime, ljudima je teško prihvatiti činjenicu da neke okultne organizacije sve jačom reklamnom kampanjom nastoje magijom prožeti sve strukture javnog života, šireći tako svojevrsnu novopogansku ideologiju. Istodobno oni žele dobro zaraditi, jer sve prikazuju kao oblik zabave i razbijanja "malograđanske ustajalosti"! Ali time se zanemaruje činjenica da svaka djelatnost povezana s okultnim pospješuje upadanje u psihičke poremećaje.

Naime, iskustva mnogih egzorcista potvrđuju da je više opsjednutih među ovisnicima o heavy metalu ili black metalu, kao što je više duhovno "pomaknutih" među onima koji se bave vradžbinama pa poslije traže pomoć kod psihijatra ili svećenika. Dakle, gdje ima demonskog dima, bit će sigurno i sotonske vatre. Zato treba poslušati ozbiljno upozorenje Sv. Pavla (Gal 5,1): "Za slobodu nas je Krist oslobodio! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!"

Treba li uopće "Halloween" Hrvatima?

- Ma kome normalnom to uopće treba! Ali mi živimo u tzv. demokratskom okruženju i svakom je čovjeku slobodno s "idejne tržnice" uzeti ono što mu se čini najboljim. Međutim, problem su poremećeni kriteriji i golemo neznanje kod ljudi koji su izloženi kontinuiranom teroru reklamiranja "svakoga vraga". Zato su glavna obilježja današnjeg čovjeka površnost i usmjerenost instant ugodama, koje odvlače pozornost od bitnoga u životu. To je problem čak i pod vidom običnog humanizma, a poglavito je time ugrožena čovjekova orijentacija prema vječnim vrednotama i pitanjima.

Zato bi kršćani trebali imati na umu što im kaže Biblija: "Svi ste vi, braćo, sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame" (1 Sol 5,5). Dakle, kao zaključak može se reći da ni razumnom vjerniku ni razboritom nevjerniku nikakve novopoganske budalaštine ne samo da ne bi trebale uopće padati na pamet, nego bi i druge zavedene trebali o tome poučiti. Naime, premalo se razmišlja koji se duhovi tu prizivaju.

Kad iznenada plane bundeva svi se začude, a što će biti kad izgori čovjek. Jednako tako čudili su se članovi Rolling Stonesa zašto je za vrijeme snimanja jedne ploče, dok je njihov bivši saksofonist i klavijaturist Graham Bond izvodio jedan magijski ritual, "cijeli zid studija iznenada i bez vidljiva razloga proždrla vatra". Kao što se, prema priznanju samoga Micka Jaggera, uvijek nešto ružno događalo kad su izvodili pjesmu "Simpathy for the Devil".

Želite li na kraju nešto dodati?

- U hrvatskoj europskoj tradiciji štovanje pokojnika bilo je sve do modernog vremena dio čovjekove svakodnevice. Danas se taj osjećaj izražava zajedničkim javnim manifestacijama bar jednom godišnje, najčešće prvih dana mjeseca studenoga, kad pijetet prema onima koji su pred nama otišli s ovoga svijeta, iskazuju i oni koji se ne osjećaju vjernicima.

Radi toga je s razlogom uveden državni blagdan Dan mrtvih. Čini mi se da bi bilo lijepo da svi tih dana navečer na prozorima ili balkonima svojih kuća ili stanova, kao znak spomena i zahvalnosti našim pokojnima – posebno hrvatskim braniteljima - upale svijeće.

Razgovarao: Marin Smolčić