Mate Zlomislić, pomoćni učitelj u framinoj školi formacije, u svojo inventuri ističe kako mu je žao zbog Kostelićeve ozljede, kako se raduje što je ove godine s druge strane stola na Maloj Frami, kako je doživio temu o umjetnoj oplodnji, čime započinje dan, a istaknuo je i ponos što je mogao na radiju čuti Cvitana, Brunu, Anu i Marija.

Nedjelja, 12. 02. 2012.    

Probudio sam se dosta kasno. Znao sam da nastave nema ni sutra pa sam si mogao priuštiti malo duži san. Na TV-u sam gledao skijanje. Koliko god mi bilo drago sto je naš Ivica Kostelić osvojio 1. mjesto, još više mi je bilo žao sto se ozlijedio. Večernja misa je bila sve bliže pa sam se odlučio spremiti za misu. Na misi sam čitao pa mi je nekako brzo završila. Kad sam došao kući razmišljao sam o Evanđjelju po Marku koje se čitalo na misi. Isus je očistio gubavca i pokazao da Njemu ništa nije nemoguće. Sa tim razmišljanjem sam otišao u krevet, izmolio i zaspao.

Utorak, 14. 02. 2012.

Valentinovo je! No, s tim se nisam puno zamarao. Ja sam se ipak više veselio ovom danu zbog „Male Frame“. Kao da je jučer bilo kad sam ja kao mali framaš slušao moje učitelje, a sada te iste osobe su mi kolege. Mislim da Iko, Matej i ja s posebnom radošću idemo na „Malu Framu“ jer prije samo godinu dana smo mi sjedili sa one "učeničke strane". Na susretu, Bruno je malim framašima govorio o Svetom Valentinu. Kao svećenik vjenčavao je ljude, a u to vrijeme vjenčavati je bilo zabranjeno. Zbog toga su mu odrubili glavu. Nakon Male Frame, zaljubljene kolege su otišle "svojim poslom" a mi ostali na zajedničko druženje.

Četvrtak, 16. 02. 2012.

Dan uglavnom rezerviran za susret Frame. Škole još nema, pa sam prvi dio dana proveo u društvu prijatelja. Jako sam ponosan na njih i veliko zadovoljstvo mi je imati osobe poput njih za prijatelje. Polako se približava susret, a ja jedva čekam otići na Framu da vidim fra Marija koji se tek vratio iz Njemačke. Također me obradovao dolazak naših bivših framaša, a sada studenata, na Framu, kojih je bio popriličan broj. Tema na frami je bila vrlo ozbiljna, a radi se o umjetnoj oplodnji. Fra Mario se potrudio nama razumljivim rječnikom objasniti taj problem koji danas postaje aktualan u cijelom svijetu, pa tako i kod nas. Kući sam otišao zadovoljan što sam sada upoznat i s tom temom koja će doprinijeti mom kršćanskom stavu, a ujedno i začuđen zbog prave istine o umjetnoj oplodnji. Završavajući svoj dan molitvom, sjetio sam se i tih koji su u tami grijeha, da se što prije obrate i pronađu utjehu u Bogu. Nakon poučnog i zanimljivog dana, zaspao sam nešto pametniji, ili se bar nadam.

Petak, 17. 02. 2012.

Ovaj dan, kao i svaki započeo sam čitanjem jedne vrlo male, ali vrlo poučne knjige pod nazivom „Moj mali Eko katolički kalendar“. Dobio sam je na poklon od jedne divne osobe. Iz „Eko kalendara“ svako jutro pročitam misao dana, a danas mi se posebno svidjela. Glasila je: „Tvoja volja je važna“. To me je asociralo na to kako pojedinac, kao osoba može biti vrlo važna. Potaknut tom mišlju odlučio sam dobrom voljom pomoći tati oko nekih „težih poslova“. Tako sam razveselio njega, pa i sebe, jer odavno nisam radio teže poslove drage volje, hah. „Male stvari čine nam sretnima“. S tom mišlju sam završio dan.

Subota, 18. 02. 2012.

Sa ovim danom završavam svoju ovotjednu inventuru. Iako su Cvijo, Ana-Marija, Bruno i Mario jučer gostovali na radijskoj emisiji Mir Međugorja, danas sam tek poslušao snimku. Bili su savršeni. Jako sam sretan da su te osobe kao prvo iz mog grada, da su mi prijatelji i na kraju da ja od tih divnih osoba imam priliku učiti. Baš su mi dali neko pozitivno zračenje nakon što sam emisiju poslušao do kraja. Ostatak dana sam uglavnom proveo u društvu s prijateljem Matejem. Pisanjem ove inventure naučio sam dvije stvari. Da je svaki da  poseban za sebe i odgovor na pitanje „Koji vam je najljepši dan?“
Sada sa sigurnošću mogu reći – „Danas!“

Mir i dobro!