Framašica Ivona Tomić u svojoj inventuri izriče osjećaje druženja s ostalim voditeljima Frame na Kapitulu na „Rogožinama“. Također piše o tome kako čuva brata i sestru, kako je zbog snijega noćila u prijateljice, te koje joj rečenice donose životnu radost itd…

Nedjelja
U jutro sam se vratila s „Rogožina“ gdje sam bila s ostalim vijećnicima i učiteljima formacije u našoj Frami. Znala sam da će mi bit žao kad odem, ali ovoliko... Zanimljivo kako se za par dana možeš zbližiti s toliko ljudi, pa čak i zavoljeti kuću u Brigu. Cijeli mi je dan bio ispunjen. Otišla sam na glazbenu pa na Svetu Misu. Obično se trudim bit prisutna koliko mogu, ali danas jednostavno nisam mogla.

Utorak
Najdraži dan uz četvrtak, naravno zbog Frame. Jutro sam provela čuvajući brata i sestru. To obično nerado činim, ali jutros nije bilo tako. Pokušavala sam ih shvatiti i ne ljutiti se zbog svake gluposti. Iako nisam imala vremena za učiti, pa čak ni za molitvu. Osjeti se razlika kada se ujutro pomoliš i kada ne. Kada na početku dana dopustiš Isusu da te vodi svojim stopama.  Izmolila sam ja Očenaš, ali nije to to. U školi je bilo OK. Cijeli sam dan čekala onih sat vremena kojih ću provesti na Maloj Frami. Iako nije bio pravi susret, samim ulaskom u prostoriju osjećam se smirenije.

Srijeda
Užurbano sam se ustala, pojela i pospremila kuću. Ostatak jutra smo prijateljice i ja vježbale matematiku. U školi nisam bila pretjerano raspoložena, ali snijeg me oraspoložio. Čudno je to kada ti jedna sitnica može potpuno pokvariti raspoloženje, a druga poboljšati. To se ne bi smjelo događati i trudim se da ne bude tako, ali mi baš i ne ide. Nisam mogla kući pa sam ostala kod prijateljice.
„Riječ utjehe za svaki dan u godini“ potpuno se poklopila sa mojim danom i razmišljanjem. Izmolile smo krunicu i zaspale.

Četvrtak
Probudila sam se sa spoznajom koliko me Bog voli. Koliko nas sve voli iako nama ne izgleda tako. Ali ljubav se ne očituje u ispunjavanju nečijih želja, jer kada bi bilo tako, što bi se dogodilo kada to više ne bi bilo moguće?  Trebamo samo moliti Boga da zavolimo ono što on želi za nas, tada ćemo biti sretni. Malo sam učila jer nije bilo nastave. Onda sam otišla na večernju misu pa na Framu.

Subota
Bilo je lijepo ujutro se probuditi, a vani snijeg sve zatrpao. Lijepo je i gledati ga dok pada, ali pokušala sam biti korisna pa sam tati pomogla čistiti oko kuće.  Navečer sam išla u svatove.  Svoju bih inventuru  završila rečenicom iz Svetog pisma: „ Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu- molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem- očitujte svoje molbe Bogu!“