Naš „sportski“ vijećnik Marko Jukić-Markan u svojoj inventuri posebno piše o sportskim radostima, ali i tugama. On se osvrće i na snagu prijateljstva koje osjeća na Frami i u školi. S osobitim osjećajima piše o duhovnoj obnovi za vijećnike i učitelje formacije. Čitajte u iscrpnije...

NEDJELJA
Jedan od najdražih dana, zato što je cijela obitelj na okupu i na zajedničkom ručku. Poslije ručka sam otišao u sobu i učio, pa poslije otišao na večernju misu. U današnjem evanđelju Isus poziva apostole da ga slijede. Trebala je dobra volja i angažman da Ga slijede, koliko nama puta Isus govori slijedite me a mi nekad i ne obraćamo pozornost. Isus na svojim propovijedanjima mnogo puta ponavlja: Obratite se i svjedočite evanđelje, nije to samo tada njima govori nego i nama sad to govori. Poslije mise otišao sam sportsku sekciju na kojoj nedjeljom igramo nogomet. Kad dođem u dvoranu i vidim mnoge koji su došli da se zabavimo odmah sam veseo i svaki put započnemo igru s molitvom. Kad sam došao kući pogledao sam rukomet u kojem je Hrvatska nažalost izgubila. Dan mi završava s molitvom.

SRIJEDA
Jutri kad sam se probudio pogledao sam kroz prozor i vidio da je vani prohladno, pomislio sam da bi bilo vrijeme da počnem učit, pa sam tako uzeo i učio. Kad sam naučio na radiju sam čuo mnogo dobrih rečenica koje su mi dosta pomogle, neke stvari dođu baš kad ih trebaš. Nakon toga odlazim u školu gdje se sa prijateljima družim i gdje sam uvijek nekako veseo ma što god da se dogodi, jer se uvijek šalimo i jer smo nasmijani uvijek. Došao sam kući, malo odmorio i počeo gledat hrvatske rukometaše koji nisu pobijedili, ali opet su nas dosta obradovali ulaskom u polufinale. Odlazim na sportsku sekciju gdje me čeka ekipa i gdje se družimo i dobro se zabavimo, to me uvijek ispunjava kad vidim da smo se zabavili. Dan mi završava molitvom.

ČETVRTAK
Jutro skroz drugačije od ostalih jer nisam imao ništa ni učit ni čitat, dosađivao sam se dok sam pošao u školu. Kad sam došao u školu dan je odmah drugačiji, puno se razlikuje od jutra i ležanja kod kuće. Prijatelji puno znače u životu i treba ih čuvat da ih ne izgubimo jer ako ih izgubimo nitko neće bit tu kad ga najviše trebate. Ako imamo prijatelje, to neće bit prijatelji koji će vas samo iskorištavat ili već mnogo drugog već prijatelji koji će bit tu kad ih najviše trebamo i kad nam je potrebna pomoć. Poslije škole sam otišao na susret Frame s kojom svakog četvrtka imamo sastanak i svaki četvrtak je nekako poseban. Ovaj put su nam predavanja držali naši prijatelji i kolege vijećnici (Bruno i Katica nama trećašima i maturantima!), koji su nam dosta toga pametnog i korisnog rekli. Došao sam kući i dan mi završava molitvom.

SUBOTA
Jedan od najboljih i najljepših vikenda smo započeli dolaskom u Širića Brig, gdje smo došli u petak poslijepodne i bili do nedjelje. Gore smo imali duhovnu obnovu za vijećnike i učitelje pod nazivom Kapitul na rogožinama. Na rasporedu smo imali dosta toga, ali je glavno bilo što smo svi zajedno i što smo sretni jer smo tu među izabranima. U petak navečer smo svi zajedno gledali rukometnu utakmicu gdje je Hrvatska nažalost poražena u polufinalu, ali to nam nije uskratilo sreću i zadovoljstvo. Bilo je molitvenog i zabavnog dijela gdje nam nije ništa falilo. Na seminaru smo svi podijeljeni u grupe i svaki je imao svoje sestre i braću. Svatko je od svakog dosta toga naučiti a i pomogli smo jedni drugima. To je meni jedno od najljepših iskustava gdje sam dosta toga naučio i gdje smo se još više zbližili i to nikad neću moć zaboravit. Mnogi su mi bili govorili o tome dosta ali tek kad to doživiš onda tek shvatiš što su ostali govorili. Za mene je to jedno predivno iskustvo i uvijek će mi bit u sjećanju.